Elvira Kovač

Elvira Kovács je rođena 1982. godine u Zrenjaninu, gde je završila gimnaziju. Studirala je na Ekonomskom fakultetu u Subotici i jedan semestar na Wirtschaftsuniversitaet-u u Beču. Diplomirala je 2006. godine. Od tada pa do jula 2007. je radila u Izvršnom Veću Vojvodine, u Pokrajinskom sekretarijatu za zdravstvo i socijalnu politiku.

Njena politička karijera počela je 2000. godine. Postala je članica Saveza vojvođanskih Mađara. Od 2006. godine bila je članica predsedništva Omladinskog Foruma ove najjače mađarske manjinske stranke. 2005. godine se pridružila timu regionalnih trenera Nacionalnog Demokratskog Instituta.

Od sredine 2007. godine je narodna poslanica u Narodnoj skupštini Republike Srbije i u Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope. U novom sazivu parlamenta je članica Odbora za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost polova, kao i Odbora za prava deteta. U Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope je članica Komiteta za kulturu, nauku, obrazovanje i medije, kao i Komiteta za jednakost i nediskriminaciju, predsednica je Podkomiteta za prava manjina, kao i potpredsednica političke grupe Evropske narodne partije (EPP/CD) u Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope.

Savez vojvođanskih Mađara dugo nije imao Ženski Forum. 28. marta 2009. godine organizovana je osnivačka skupština Foruma Žena SVM-a i gospođa Kovács je izabrana za predsednicu istog.

Pored mađarskog i srpskog, tečno govori i engleski jezik. Udata je.

O čemu je sve u Narodnoj Skupštini govorila i kako je glasala Elvira Kovács možete pogledati OVDE.

Kao razloge priključivanja Zelenoj poslaničkoj grupi Elivira navodi: “Smatram da postoji bliska veza između ljudskih prava i kvaliteta okoline, kao i da svi imaju pravo na zdravu životnu sredinu i zadatak da je takvu predaju budućim generacijama. Planiram da se najviše fokusiram na male ruralne sredine, koje su uglavnom nastanjene pripadnicima nacionalnih manjina, pošto sam i ja iz takve sredine. Smatram izuzetno bitnim održavanje i osiguranje postojanja ovih sredina. One su te koje služe svojoj okolini, i kao takve, garantuju očuvanje prirode. One su te, koje čuvaju jedinstvenu nacionalnu i etničku kulturu, i prastaru toponomiju regije na svom maternjem jeziku.

Bitno je sačuvati sela, koja su u najvećem broju slučajeva, nastanjena starom populacijom. Pravi način bi bio izgradnja takve infrastrukture, koja bi omogućila normalan život i za mlađe generacije. Cilj je motivisati omladinu da ostanu u ruralnim sredinama i sprečiti ih da napuste iste.

Ubeđena sam da poštovanje ljudskih prava, socijalni mir i stabilnost u zemlji idu zajedno i da moraju biti usklađeni. Sigurnost je najbolja garancija za održivi ekonomski razvoj, za prosperitet zemlje, kao i za zaštitu okoline.

Od suštinske je važnosti obezbediti adekvatnu zaštitu života, zdravlja, fizičkog integriteta i svojine pojedinaca, sarađivati i deliti odgovornost za ekološke katastrofe.

Ne sme se zaboraviti, u Evropi trenutno živi 800 miliona ljudi u 47 zemalja. Postoje nacije i nacionalne manjine. Blizu 100 miliona ljudi pripada jednoj od oko 300 različitih nacionalnih manjina. To znači da svaki osmi Evropljanin pripada nacionalnoj manjini. Njihova istorijska, kulturna, jezička i verska različitost, ali nerazličitost prava, koje poseduju, daje snagu Evrope.

Nadam se da će Evropa biti sposobna da nastavi pružanje dobrog primera ostatku sveta, a da ni Srbija neće zaostajati na tom putu.”