Zeleni gradovi

Autor: Dobrica Veselinović, Institut za urbane politike

Klima na našoj planeti se ubrzano menja. Čak i najskeptičniji među nama teško da mogu da poreknu posledice višedecenijskog trenda srozavanja stanja životne sredine na ovoj našoj za sada jedinoj planeti Zemlji. Ekstrakcija fosilnih goriva, drastično povećanje emisije gasova staklene bašte u atmosferu i opšta nebriga prema životnom okruženju su godinama polako i postepeno uticali na urušavanje delikatnog ekosistema i nestajanje mnoštva biljnih i životinjskih vrsta neophodnih za njegovo balansirano funkcionisanje.

Na razne pokazatelje i parametre ljudi se nisu obazirali. Istraživanja i naučnici uporno su pokazivali i kontinuirano dokazivali da će do kraja XX veka temperatura na planeti porasti za nekoliko podeoka na celzijusovoj skali, a time će se pokrenuti do sada nezamislive promene. Mnoge stvari oko nas, i u dugačkom vremenskom periodu upozoravale su da ukoliko nastavimo da se ponašamo kao da ne živimo ovde i kao da imamo drugu planetu, kraj civilizacije kakvu znamo biće neizbežan i da, neće biti ni malo prijatan.

A gde su svemu ovome naši gradovi?

Već vekovima su gradovi širom sveta bili i ostali centri trgovine i razmene između ljudi, centri stvaranja, kulture, inovacija. Gradovi su i rodno mesto nekih od najvećih i najprogresivnijih ideja čovečanstva. Urbani rast gradova i naselja ne pokazuje znakove usporavanja, čak šta više – ubrzava se. Gradovi su postali ogromni po veličini i zapremini, a samim tim i emisije gasova staklene bašte su dostigle alarmantne iznose. Prirodno, što su veći gradovi, to njihovi stanovnici imaju veći apetit i potrebu za energijom, pa tako da stanovnici gradova troše ⅔ svetske energije i stvaraju više od 70% globalnih emisija gasova staklene bašte.

Po nekim istraživanjima oko 70% gradova na svetu već oseća efekate klimatskih promena, a skoro svi su u opasnosti. Preko 90% svih urbanih područja je priobalno, što dovodi većinu gradova na Zemlji u rizik od poplava zbog porasta nivoa mora, okeana i reka. Takođe gradovi padaju pod snažne udare oluja i drugih nepogoda.

Kako se ovo konkretno manifestuje? Najpre u letnjim mesecima, temperature u gradovima tokom noći postale su redovno za nekoliko stepeni Celzijusa više nego u okolini tih istih gradova. Zbog nepropusnih podloga i urbanizacije, olujne bujice u gradskim i prigradskim naseljima pretvaraju se u mini elementarne nepogode. Ove manifestacije posebno su evidentne u zemljama u tranziciji i razvoju, gde sve veći broj gradova postaje žrtva zagađenosti vazduha stvarajući značajne posledice po kvalitet života njihovih stanovnika.

ILUSTRACIJA: Predikcija stepena ugroženosti gradova

 

Ako malo “zumiramo” sliku, i pogledamo naš region, postojeći klimatski scenariji ukazuju da je Srbija izuzetno osetljiva na uticaj klimatskih promena, sa posebnim rizičnim faktorima koji nose suše, poplave, požare…

Zabrinjava činjenica da Srbija još uvek nije potpuno spremna za adaptaciju na klimatske promene i u toj pripremi kaskamo za razvijenim zemljama. Nebriga i nedostatak odgovornosti nažalost najbolje se videla tokom suše 2012. godine i poplava 2014. godine. U ovom poslednjem slučaju jedno celo prigradsko naselje Beograda – Obrenovac pretrpelo je ogromne materijalne i ljudske gubitke. No, u tim trenucima krize, imali smo prilike da vidimo jako veliki talas solidarnosti i samoorganizovanja građana na prevenciji i otklanjanju posledica poplava.

Na kraju, važno je napomenuti da klimatske promene takođe uzrokuju veliku finansijsku štetu. Finansijski efekti klimatskih promena mogu biti jednako poražavajući kao i fizički. Neočekivani troškovi od “proizvoda” tj. šteta koje oluje, poplave, i uklanjanje snega i otklanjanja posledica suša mogu dovesti do velikih disbalansa u gradskim budžetima. Posebno je pitanje cene prilagođavnja klimatskim promenama u Srbiji. Nažalost te procene trenutno ne postoje, ali na osnovu nekog medjunarodnog iskustva mogli bi da kažemo da to bi moglo da iznosi čak nekoliko procenata našeg BDP-a.

Slobodno možemo reći da su nam u ovom kritičnom vremenu u borbi protiv klimatskih promena više nego ikad potrebne ideje koje se mogu smisliti, stvoriti i implementirati u gradovima. Izreka da gradovi imaju “moć da promene svet” sada je postala i nužnost radi opstanka samih gradova .

 

Šta su mogućnosti?

Adaptacije gradova na klimatske promene je moguće je izvršiti na nekoliko načina. Jedan od njih je takozvana “zelena infrastruktura”. Zelena infrastruktura je bazirana na principima zaštite i unapređenja prirode i prirodnih procesa, čime se doprinosi premošćavanju skupih “sivih” građevinskih infrastrukturnih zahvata.

Konkretno u našem slučaju, smernice gradskim organima Beograda (koji mogu biti primenjeni i u drugim urbanim sredinama) za započinjanje procesa adaptacija na klimatske promene postoje. Dokument izradio je prof. dr Vladimir Janković sa Instituta za filozofiju i društvenu teoriju, koji predaje i na Univerzitetu u Mančesteru, a u tom istraživanju je postavljen jedan broj ciljeva i preporuka. Ovde ćemo prepričati najvažnije od njih.

Potrebno je:

  1. Izraditi sveobuhvatnu “zelenu” mapu grada
    Jedna ovakva mapa mora da obuhvati razne parametre (klimatske, ekološke, i zone buke), ali ona mora i da identifikuje demografske, urbanističke, industrijske i ostale tendencije koje imaju uticaj na povećanje klimatskih i ekoloških problema;
  2. Pronaći rizike
    Važno je u potpunosti identifikovati moguće gradske rizike izazvane regionalnim klimatskim promenama na osnovu postojećih scenarija i modela;
  3. Sprečiti gubitak zelenih površina u gradovima
    Važno je predvideti demografske tendencije, a u izgradnji gradskih i industrijskih objekata posebnu pažnju posvetiti gubitku zelenih površina, tj. njihovom poboljšanju i razvoju
  4. Izgraditi mrežu mernih stanica
    Potrebno je povećati broj mesta koja bi registrovala vrednosti atmosferskih parametara
  5. Zaposliti “urbane klimatologe”
    Postojeća saznanja na nivou gradskih vlasti upotrebiti tako da se postoji preporuka otvaranja radnih mesta za “urbane klimatologe” u gradskoj upravi.

Kao što možemo videti situacija je ozbiljna, ali još uvek je moguće ublažiti efekte promena i preokrenuti u korist budućih generacija i dobrobita planete Zemlje.

Na kraju, a možda najvažnije, ono što moramo imati u vidu da je najverovatnije glavni problem u vezi sa klimatskim promenama – to što je politička dobit bavljenja ovim problemom jednostavno predaleko. Mi kao društvo ne bi smeli da dozvoljavamo da nas dugoročnost i neizvesnost rešavanja ovog pitanja udaljava od ozbiljnosti pristupa rešenju problema. Uzrokuje i da se akteri na politčkoj sceni obično načelno slažu oko nužnosti i urgentnosti rešavanja ovog pitanja, ali isto tako se i ne razlikuju u pasivnosti u delovanju.

Borba u kakvom okruženju živimo, kakav vazduh udišemo, kakvu vodu pijemo, kakvu hranu uzgajamo i jedemo, zapravo je pitanje kakvu budućnost želimo da imamo za nas i one koji će doći posle nas.

I to ne smemo zaboraviti i na tome moramo svakodnevno raditi.

Zarad budućnosti.