Šta treba znati o ekološkoj mreži NATURA 2000

U periodu od 1992. godine do 2011. godine raznovrsnost živog sveta je, na svetskom nivou, smanjena za 12%. Ovaj stalni gubitak biodiverziteta alarmiaro je institucije Evropske unije da, u cilju borbe protiv ove pojave osmisli i primeni strategije, politike i direktive. Uverljivo najsnažniji pravni i politčki instrument za ispunjavanje ključnih obaveza prema prirodi, koji državama omugaćava koordinirane aktivnosti bez obzira na političke ili administartivne granice, je uspostavljanje ekološke mreže Natura 2000.

Politike EU iz oblasti zaštite prirode

NATURA 2000 je središnji deo politike o zaštiti prirode i biološke raznovrsnosti Evropske Unije. To je mreža područja za zaštitu prirode širom EU ustanovljena u skladu sa Direktivom o staništima iz 1992. godine. Cilj mreže je da se osigura dugotrajni opstanak najvrednijih i najugroženijih vrsta i staništa u Evropi. Sastoji se od posebnih područja za očuvanje staništa i vrsta (eng. Special Areas of Conservation – SAC) koja su zemlje članice proglasile u skladu s Direktivom o staništima, a takođe uključuje Područja posebne zaštite za očuvanje vrsta ptica i migratornih vrsta (eng. Special Protection Areas – APS) koja se proglašavaju na osnovu Direktive o pticama iz 1979.
Direktiva o staništima navodi oko 230 tipova staništa i preko 1000 vrsta biljaka i životinja značajnih za EU. Direktiva o pticama navodi preko 190 osetljivih vrsta kojima je potrebna zaštita staništa na osnovu zaštite područja. Takođe, prepoznaje potrebu za zaštitom značajnih područja za migratorne vrste ptica, posebno močvarnih staništa.

Da li je NATURA 2000 mreža parkova i rezervata?

NATURA 2000 nije sklop strogih rezervata u kojima su ljudske aktivnosti zabranjene. Direktiva o staništima doprinosi opštem cilju održivog razvoja. Njen je cilj da se ojača zaštita biološke raznovrsnosti uzimajući pri tom u obzir naučne, ekonomske, socijalne, kulturne i regionalne zahteve. Dakle, svrha mreže NATURA 2000 nije stvoriti rezervate gde će sve ljudske aktivnosti biti zabranjivane. Štaviše, za održavanje i podsticanje biološke raznovsnosti u područjima proglašenim za njenu zaštitu, ponekad su neophodne neke ljudske aktivnosti. Tipičan takav primer su travnjaci velike biološke vrednosti kojima je za očuvanje bogatstva vrsta neophodno košenje ili ispaša. Međutim, ljudske aktivnosti moraju ostati kompatibilne s ciljevima zaštite područja. Prilikom izrade planova upravljanja zemlje članice moraju proceniti sve aktivnosti kako bi se sprečilo propadanje staništa ili opasnost za vrste zbog kojih je područje zaštićeno.

preuzeto sa www.ngonatura2000.blogspot.comGeza Farkaš - Titelski Breg

preuzeto sa www.ngonatura2000.blogspot.com
Geza Farkaš – Titelski Breg

Kako se vrši izbor područja ekološke mreže NATURA 2000?

Izbor područja ekološke mreže Natura 2000 zasniva se isključivo na naučnim kriterijumima, kao što su veličina i gustina populacija ciljanih vrsta, ekološki kvalitet područja na kome se nalazi određeni stanišni tip. Pri izboru i proglašavanju područja ekološke mreže Natura 2000 sve zemlje članice, kao i zemlje kandidati, moraju da prođu tri faze dijaloga sa Evropskom komisijom:

 

Prva faza: Priprema nacionalnog popisa potencijalnih područja za ekološku mrežu NATURA 2000
Staništa i vrste koje se smatraju ugroženim ili retkim na evropskom ili globalnom nivou navedene su u dodacima Direktive o staništima, osim ptica koje obrađuje Direktiva o pticama. Međutim, nivo znanja o njihovoj rasprostranjenosti i statusu ugroženosti i zaštite razlikuje se među zemljama članicama te je često nedovoljan da bi poslužio kao osnova za izbor odgovarajućih područja. Stoga je kao prvi korak uspostavljanja mreže NATURA 2000 često neophodno uraditi naučna istraživanja svakog pojedinačnog staništa ili vrste na nacionalnom nivou. Na osnovi tih procena mogu se odrediti najvažnija područja koja će ući u nacionalni popis potencijalnih Područja od važnosti za EU (eng. potential Sites of Community Importance – pSCIs).
Područja se biraju prema nizu jasnih kriterijuma, uključujući status ugroženosti i zaštite područja, važnost područja na nacionalnom nivou za zaštitu vrsta i staništa navedenih u Direktivama, ili veličinu populacije i gustinu vrsta koje se na tom području pojavljuju, a uključene su u Direktive.

 

preuzeto sa www.balkanmagazin.net

preuzeto sa www.balkanmagazin.net

Druga faza: Određivanje Područja od važnosti za EU (eng. Sites of Community Importance – SCIs)

U sledećoj fazi zemlje članice na bio-geografskim seminarima koje organizuje Centar za prirodu (eng. Nature Topic Centra ) Evropske agencije za životnu sredinu, raspravljaju o preliminarnom nacionalnom popisu područja, kako bi odredili konačna Područja od važnosti za EU (tzv. SCI područja) koja će biti uključena u mrežu NATURA 2000. Evropska komisija u saradnji sa zemljama članicama, ekspertima ili zemljama kandidatima radi izbor na nivou svakog bio-geografskog regiona (tj. na supra-nacionalnom nivou). Svako predloženo područje sa nacionalnog popisa procenjuje se prema nizu kriterijuma kao što su: prisutnost prioritetnih vrsta i staništa, relativna vrednost područja na nacionalnom nivou za zaštitu staništa i vrsta navedenih u Direktivama, važnost područja radi migratornih ruta, geografski položaj u odnosu na važna prirodna područja u susednim zemljama. Nakon rasprava zemalje članice i Evropske Unije, moguće je da se na listu dodaju nova područja kao i da neka područja budu izbrisana s liste. U slučaju spora između zemlje članice i EU, konačnu odluku donosi Veće ministara Evropske Unije. Konačan odobren popis SCI područja za svaki bio-geografski region službeno se objavljuju u zakonskim propisima EU.

 

Faza treća: Nominacija Posebnih područja zaštite (eng. Special Areas of Conservation – SACs)

U periodu od šest godina nakon proglašenja tzv. SCI područja zemlja članica treba da ih proglasi Posebnim područjima zaštite (tzv. SAC područjima) prema nacionalnom zakonu. To može učiniti na tri načina: zakonima, propisima ili ugovorno. Nakon što je proglašenje obavljeno zemlja članica preuzima punu odgovornost za održavanja povoljnog statusa zaštite vrsta i staništa radi kojih su područja proglašena. Zemljama članicama se daje maksimalno šest godina za osnivanje i prilagođavanje mera i administrativnih procedura neophodnih za zaštitu, praćenje i upravljanje područjima ekološke mreže NATURA 2000.

Više o mreži NATURA 2000 čitajte u nastavku koji ćemo objaviti sledeće nedelje

Autorke: Milka Gvozdenović i Tanja Petrović , Mladi istraživači Srbije