Aktiviranje kapaciteta zajednice

Volonterske akcije često pokreću promenu u lokalnim zajednicama. One brišu granicu između očekivanja da institucije treba da deluju i saznanja da građani i organizacije imaju pravo i mogućnost da preuzmu inicijativu. Iako se volontiranje doživljava kao aktivnost koja ne zahteva finansijska sredstva, svaka volonterska akcija ima svoje realne potrebe: materijal, alat, logistiku, hranu i osveženje za učesnike, dokumentovanje aktivnosti i komunikaciju sa javnošću. Zato je važno razumeti da volonterizam nije besplatan i da resursi koji omogućavaju njegovu realizaciju treba da budu prepoznati i planirani i kroz tekuće budžetske linije jedinica lokalnih samouprava.

U gotovo svakoj zajednici postoje resursi koji se ne vide na prvi pogled. Mesne zajednice imaju prostor, javna komunalna preduzeća imaju mehanizaciju i stručno osoblje, nevladine organizacije imaju baze volontera, lokalni privrednici imaju materijal koji može biti doniran, a mediji imaju kapacitete za podršku vidljivosti bez dodatnih troškova. Kada se takvi resursi povežu oko jasno definisanog cilja, nastaje održiv model podrške volonterskim akcijama, čak i kada formalno finansiranje nije dostupno. Ključ finansiranja volonterizma ne leži isključivo u novcu, već u aktiviranju postojećih kapaciteta zajednice. Ipak, važno je da lokalne samouprave u Srbiji razvijaju svoje volonterske programe i kroz budžetske linije, kako bi podrška bila sistemska, a ne povremena.

ERSTE vonolnteri

Povezivanje

Zajednički interes različitih aktera često je veći nego što se pretpostavlja. Lokalna samouprava ima zakonsku obavezu da sprovodi mere zaštite životne sredine, privredni subjekti razvijaju programe društvene odgovornosti, a građani imaju pravo da učestvuju u uređenju prostora u kojem žive. Kada se ti interesi prepoznaju i povežu, volonterske akcije postaju stabilnije, vidljivije i dugoročno održive. U takvom modelu, finansiranje se ne posmatra kao donacija, već kao raspodeljena odgovornost.

Planiranje

Planiranje volonterske akcije počinje jednostavnim pitanjem: šta je zaista potrebno i ko u zajednici već raspolaže tim resursom. Ovakav pristup čini organizovanje akcija transparentnim, racionalnim i održivim. Volonterski rad ne uklanja troškove, ali ih pretvara u zajedničku investiciju zajednice, što daje stabilnije i kvalitetnije rezultate. Kada zajednica nauči da prepoznaje sopstvene resurse, ona prestaje da čeka i počinje da deluje.

Vodič

Za sve koji žele da pokrenu ili unaprede volonterske inicijative u oblasti zaštite životne sredine, razvijen je vodič Zeleni poziv. Namenjen je kako građanima i organizacijama, tako i jedinicama lokalnih samouprava koje žele da prepoznaju volonterizam kao resurs, a ne kao neformalnu aktivnost van sistema. Ponuđeni su konkretni koraci za mapiranje lokalnih resursa, formiranje timova i organizovanje akcija na održiv način, uz preporuke kako da se volonterske aktivnosti uvrste u lokalne planove i programe, uključujući i budžetsku podršku.

Zajednice koje volonterizam posmatraju kao organizovani proces, a ne kao spontani entuzijazam, grade sopstvenu otpornost i smanjuju zavisnost od projektnih sredstava. Upravo iz tog razloga razvijen je vodič Zeleni poziv, kao podrška svima  koje žele da pretvore ideju u akciju koja traje.

Prepoznati resurse, uvezati ih i delovati, to je put od pojedinačne inicijative do zajedničke snage zajednice.

Darija Šajin
Arhus centar Novi Sad