Aktiviranje kapaciteta zajednice
Volonterske akcije često pokreću promenu u lokalnim zajednicama. One brišu granicu između očekivanja da institucije treba da deluju i saznanja da građani i organizacije imaju pravo i mogućnost da preuzmu inicijativu. Iako se volontiranje doživljava kao aktivnost koja ne zahteva finansijska sredstva, svaka volonterska akcija ima svoje realne potrebe: materijal, alat, logistiku, hranu i osveženje za učesnike, dokumentovanje aktivnosti i komunikaciju sa javnošću. Zato je važno razumeti da volonterizam nije besplatan i da resursi koji omogućavaju njegovu realizaciju treba da budu prepoznati i planirani i kroz tekuće budžetske linije jedinica lokalnih samouprava.
U gotovo svakoj zajednici postoje resursi koji se ne vide na prvi pogled. Mesne zajednice imaju prostor, javna komunalna preduzeća imaju mehanizaciju i stručno osoblje, nevladine organizacije imaju baze volontera, lokalni privrednici imaju materijal koji može biti doniran, a mediji imaju kapacitete za podršku vidljivosti bez dodatnih troškova. Kada se takvi resursi povežu oko jasno definisanog cilja, nastaje održiv model podrške volonterskim akcijama, čak i kada formalno finansiranje nije dostupno. Ključ finansiranja volonterizma ne leži isključivo u novcu, već u aktiviranju postojećih kapaciteta zajednice. Ipak, važno je da lokalne samouprave u Srbiji razvijaju svoje volonterske programe i kroz budžetske linije, kako bi podrška bila sistemska, a ne povremena.
Povezivanje
Zajednički interes različitih aktera često je veći nego što se pretpostavlja. Lokalna samouprava ima zakonsku obavezu da sprovodi mere zaštite životne sredine, privredni subjekti razvijaju programe društvene odgovornosti, a građani imaju pravo da učestvuju u uređenju prostora u kojem žive. Kada se ti interesi prepoznaju i povežu, volonterske akcije postaju stabilnije, vidljivije i dugoročno održive. U takvom modelu, finansiranje se ne posmatra kao donacija, već kao raspodeljena odgovornost.
Planiranje
Planiranje volonterske akcije počinje jednostavnim pitanjem: šta je zaista potrebno i ko u zajednici već raspolaže tim resursom. Ovakav pristup čini organizovanje akcija transparentnim, racionalnim i održivim. Volonterski rad ne uklanja troškove, ali ih pretvara u zajedničku investiciju zajednice, što daje stabilnije i kvalitetnije rezultate. Kada zajednica nauči da prepoznaje sopstvene resurse, ona prestaje da čeka i počinje da deluje.
Vodič
Za sve koji žele da pokrenu ili unaprede volonterske inicijative u oblasti zaštite životne sredine, razvijen je vodič Zeleni poziv. Namenjen je kako građanima i organizacijama, tako i jedinicama lokalnih samouprava koje žele da prepoznaju volonterizam kao resurs, a ne kao neformalnu aktivnost van sistema. Ponuđeni su konkretni koraci za mapiranje lokalnih resursa, formiranje timova i organizovanje akcija na održiv način, uz preporuke kako da se volonterske aktivnosti uvrste u lokalne planove i programe, uključujući i budžetsku podršku.
Zajednice koje volonterizam posmatraju kao organizovani proces, a ne kao spontani entuzijazam, grade sopstvenu otpornost i smanjuju zavisnost od projektnih sredstava. Upravo iz tog razloga razvijen je vodič Zeleni poziv, kao podrška svima koje žele da pretvore ideju u akciju koja traje.
Prepoznati resurse, uvezati ih i delovati, to je put od pojedinačne inicijative do zajedničke snage zajednice.
Darija Šajin
Arhus centar Novi Sad




