Šta treba znati o ekološkoj mreži NATURA 2000 -drugi deo-
Kao što smo obećali nastavljamo sa objavljivanjem bloga o ekološkoj mreži NATURA 2000.
Poseban slučaj Direktive o pticama
Direktiva o pticama predviđa proglašavanje Područja posebne zaštite (eng. Special Protection Areas – SPAs). Područja posebne zaštite (tzv. SPA područja) proglašavaju se prvenstveno radi zaštite najređih i najugroženijih vrsta ptica na evropskom nivou, uključujući i migratorne vrste ptica. SPA područja se klasifikuju u jednom koraku te se direktno uključuju u mrežu NATURA 2000 tj. ona ne prolaze vrednovanje na bio-geografskom nivou.
Ekološku mrežu NATURA 2000 čine područja koja su zemlje članice proglasile u skladu sa obe Direktive – o pticama i o staništima.
Koliko državne teritorije zemlje članice moraju proglasiti zaštićenim u okviru ekološke mreže NATURA 2000?
Direktive ne daju uputstva o tome koliko kopna ili vode mora biti uključeno u ekološku mrežu Natura 2000. To zavisi od biološkog bogatstva regiona. Ako je zemlja članica, na primer, izrazito bogata pojedinim vrstama i staništima, od nje će se očekivati da zaštiti područje proporcionalno tom bogatstvu biološke raznovsnosti. Na primer Slovenija je proglasila preko 30% a Španija preko 23% svoje teritorije područjem ekološke mreže Natura 2000.
Nakon što se proglasi Natura 2000 na nekom području da li će moći da se realizuju projekti ili nove aktivnosti?
Član 6. Direktiva o staništima jasno tumači tu situaciju: bilo koji novi projekat za koji se pretpostavlja da će imati značajan uticaj na područje ekološke mreže Natura 2000 mora uzeti u obzir staništa i vrste radi kojih je to područje zaštićeno. Stoga se zahteva procena prihvatljivosti uticaja projekta na ciljeve zaštite područja. Ukoliko ocena pokaže da projekt neće imati značajnan nepovoljni uticaj na područje, nacionalne nadležne institucije ga mogu odobriti.
preuzeto sa www.facebook.com/Birds.Lovers
Ukoliko se pokaže da će određena aktivnost nepovoljno uticati na područje, te da nema alternativnih rešenja, ona se može dozvoliti na tom području jedino ukoliko se ustanovi da je od važnog javnog interesa. Zemlja članica tada mora poduzeti sve potrebne kompenzacijske mere i o tome obavestiti Komisiju. Međutim, ukoliko su na tom području prisutna prioritetna staništa ili vrste, jedine okolnosti koje se mogu uzeti u obzir su one vezane za zaštitu zdravlja ljudi, javnu sigurnost ili životnu sredinu. Ukoliko se pojave neki drugi razlozi za prevladavajući javni interes potrebno je tražiti mišljenje Komisije. Novi razvojni planovi i projekti ponekad mogu uticati na područja unutar mreže Natura 2000. Takvi planovi na primer uključuju izgradnju novih puteva, turističkih kompleksa ili otvaranje novog kamenoloma. Takođe mogu uključivati značajne promene korištenja zemljišta unutar ili u neposrednoj blizini područja Natura 2000 – poput komercijalne sadnje šume ili promena namene travnjaka u poljoprivredno zemljište. Ni jedna od tih aktivnosti de fakto nije zabranjena unutar mreže Natura 2000. Umesto toga, one prolaze sledeći proces kako bi se utvrdilo da li se plan ili projekt može dozvoliti ili ne.
1. korak: U prvoj se fazi utvrđuje da li plan ili projekt ima značajan uticaj na vrednosti zbog kojih je područje postalo deo mreže Natura 2000. Ukoliko se zaključi da takavog uticaja nema, projekat se odmah može odobriti, iako će se odvijati u području ekološke mreže Natura 2000.
2. korak: Ukoliko se zaključi da će projekat verovatno imati značajan uticaj na područje, od predlagača se traži da izmeni projekat tako da se ukloni mogućnost takvih uticaja ili da se razmotre alternativne mogućnosti koje ne bi imale negativan uticaj na područje. To bi na primer moglo značiti promenu trase predloženog puta tako da ona ne prolazi kroz Natura 2000 područje.
3. korak: Ukoliko nema alternativnog rešenja, a projekt ili plan se smatra neophodnim – npr. radi se o veoma bitnom javnom interesu, tada se i dalje može odobriti, pod uslovom da se preduzmu adekvatne kompenzacijske mere održavanja celokupnog integriteta mreže Natura 2000 – na primer, proglašavanje jednakog područja za oštećene vrste ili stanišni tip negdje drugde, ili restauracija potencijalno jednako vrednog područja u blizini.
Postoji i dodatno osiguranje za planove i projekte za koje je verovatno da će uticati na prioritetna staništa ili vrste određenog područja – naročito one koje su posebno ugrožene ili osetljive. Tada predlagač projekta mora dokazati da je projekat neophodan radi zaštite zdravlja ljudi ili javne sigurnosti, ili da će osigurati dobrobit od primarne važnosti za okolinu.
Koja su ograničenja nakon uspostavljanja ekološke mreže NATURA 2000?
preuzeto sa www.facebook.com/Birds.Lovers
Iako su nastale u različito vreme, Direktiva o staništima i Direktiva o pticama sadrže sličan skup mera osmišljenih radi očuvanja evropskih najvrednijih biljaka, životinja i staništa. S jedne strane, one štite same vrste. Tako je strogo zabranjeno namerno zarobljavanje, ubijanje ili skupljanje pojedinih divljih biljaka i životinja, osim zbog dobro opravdanih razloga poput zaštite zdravlja ljudi. Aktivnosti poput lova i ribolova takođe su regulisane tako da ostanu održive. S druge strane, Direktive kroz mrežu Natura 2000, štite ključna područja za zaštitu tih vrsta i stanišnih tipova. Takva su područja npr. važna mesta za razmnožavanje, hranjenje ili odmaranje retkih ptica ili područja koja još uvijek imaju retka staništa poput livada bogatih biljnim vrstama ili prirodne šume.
Upravljanje svakim područjem ekološke mreže Natura 2000 mora se obavljati tako da osigurava kontinuirano dugoročno preživljavanje vrsta i stanišnih tipova zbog kojih je zaštićeno. To znači da se unutar područja Nature 2000:
• izbegavaju štetne aktivnosti koje bi mogle značajno omesti vrste i/ili uništiti staništa zbog kojih je to područje izabrano;
• ukoliko se pokaže potrebnim, preduzimaju pozitivne mere održavanja ili obnove staništa i vrsta do “povoljnog statusa zaštite” u njihovom prirodnom opsegu.
Kako će se to postići zavisiće od specifičnosti svakog područja. Mnoga područja ekološke mreže Natura 2000 su vredna upravo zbog načina na koji se njima upravljalo do danas. U takvim će slučajevima biti važno osigurati da se takve aktivnosti mogu nastaviti i u budućnosti.
Autorke: Milka Gvozdenović i Tanja Petrović , Mladi istraživači Srbije