Tiha voda breg roni – Bojana Božanić

Da li je došlo vreme da zelene politike i ekologija postanu zanimljivije za veći broj političara u Srbiji?

Smatram da je 12.05  da zaštita životne sredine dođe u prvi plan. Čini mi se da država nije postavila dovoljno čvrste okvire i direktive na osnovu kojih bi mogli odlučnije da se posvetimo borbi za zdravu sredinu i prirodu, borbi za nas i buduće generacije. Očekujem da edukacija na temu ekologije zauzme ozbiljno i nezaobilazno mesto u našim zivotima, od vrtića pa na dalje.

Dolazite iz Zlatiborskog okruga u kojem su pitanja očuvanja životne sredine često od suštinskog značaja i za ekonomiju i za napredak regije. Koja su, po Vama, najvažnija ekološka pitanja kojima bi morale da se bave i lokalne zajednice? 

Bez čiste i očuvane životne sredine nema ni održivog razvoja turizma, niti poljoprivrede, od kojih u mom kraju praktično svi živimo. Ako planiramo da se taj trend nastavi i da ostavimo nešto pokolenjima koja dolaze, lokalne samouprave moraju da sprovode aktivnosti u cilju zaštite prirode. Konkretno u opštini Čajetina doneli smo LEAP pre nekoliko godina, Plan upravljanja otpadom, a zatim i Lokalni Akcioni Plan za Biodiverzitet, na osnovu kojih sprovodimo akcije na terenu. Stoga, smatram da je najvažnije da opštine utvrde smernice i konkretne projekte kojima će se baviti, zatim da izdvoje sredstva, ali i apliciraju kod različitih ,,zelenih” fondova. Aktivnosti prvenstveno treba da idu u smeru podizanja svesti građanstva o potrebi za očuvanjem životne sredine i smanjenjem zagađenja. Školske i predškolske ustanove, kao i mediji moraju aktivno da se uključe i pomognu lokalnim samoupravama na ovom izuzetno vaznom zadatku.

Čini se da do nedavno u društvu, pa ni u politici, ekološki aktivisti nisu shvatani baš ozbiljno. Kako ste lični aktivizam suprotstavljali masovnoj nezainteresovanosti?

Tiha voda breg roni. Ukoliko ste sigurni da radite kako treba, uspeh mora da dođe. Upravo razvijanje svesti i obrazovanje svih ljudi na temu zaštite životne sredine treba da ima najvažniju ulogu. U mojoj sredini postoji dosta ljudi sa kojima može da se radi na ovim problemima. Svi zajedno, u Skupštini i na svakom drugom mestu gde se nađemo treba ličnim primerom i savetima da utičemo na ,,masovnu nezainteresovanost”.

Odmah ste se priključili neformalnoj Zelenoj poslaničkoj grupi. Šta bi trebalo da budu njene najvažnije aktivnosti i rezultati?

Ovo mi je prvi mandat, ali nisam oklevala da se priključim Zelenoj poslaničkoj grupi. Nadam se  da ćemo moći da predlažemo inicijative Skupstini, našim kolegama, ali i da promovišemo zaštitu životne sredine svojim ponašanjem i akcijama koje možemo podržati ili pokrenuti. Očekujem da se okupimo oko viših interesa.

Očekujete li da pozicija i opozicija zaborave na stranačku pripadnost i povremeno postignu saglasnost oko nekih pitanja važnih za očuvanje životne sredine, zdravlja i održivog razvoja?

Svakako mislim da je to ne samo moguće, već prirodno i normalno. Ako nešto uništava živi svet i utiče na nestajanje flore i faune, šteti zdravlju ljudi, ne postoji opredeljenost u mišljenjima. Neće zagađenje neke reke da pozitivno utiče na članove jedne stranke, a negativno na članove druge.
Najvažnija pitanja u cilju kvalitetnog života svih ljudi moraju podjednako dotaći sve parlmentarne stranke i moramo imati samo jedno pravo rešenje, postignuto konsenzusom.

Nataša Ristić